Sjećam se da je 2004. godine, kad je izašao Koji k…. uopće znamo!?, postojao veliki interes za temu manifestiranja za koju su se rabili razni nazivi kao što su zakon privlačenja, snaga molitve, kreativna vizualizacija, pozitivno razmišljanje, um iznad materije, afirmacije, manifestiranje želja itd.
Ne znam je li manifestiranje još uvijek vruća tema, no nema razloga da ne bude. Manifestiranje je sposobnost koju zapravo posjeduješ, magija koju doista možeš izvesti. Nije li to kul? Kao što tvoje tijelo raste i zacjeljuje bez da ti išta zapravo radiš ili znaš o tome, isto tako možeš oblikovati događaje i sudjelovati u stvaranju vlastite stvarnosti bez da išta zapravo radiš ili znaš o tome. U tom procesu imaš određenu ulogu, no ona se uglavnom sastoji od toga da ne smetaš i ne sjebeš sam proces.
Možda si imao drukčija iskustva, ali u mom iskustvu manifestiranja iz ljudske zrelosti (o ljudskoj zrelosti i ljudskom djetinjstvu Jed govori u Duhovno nekorektnom prosvjetljenju, drugoj knjizi Trilogije) ništa zapravo ne radiš. Kada za nečime imaš autentičnu želju ili potrebu, proces manifestiranja je prirodan i organički i ne trebaju ti nikakve tehnike ili procedure. Ništa ne moraš znati, učiti ili izvoditi, sve što trebaš jest izoštriti svoju želju, a zatim je otpustiti.
Pretpostavljam da ljudska djeca manifestiraju tako da smišljaju želje koje nisu autentične, što možda ponekad donekle i radi, no zahtijeva malo više kemijanja i vratolomija. Drugim riječima, manifestiranje nezrelih i manfestiranje zrelih su srodni, ali prilično različiti procesi. Siguran sam da nekim ljudima manifestiranje ide jako dobro i da ono sasvim dobro radi čak i u stanju nezrelosti, no sada dijelim svoje iskustvo s verzijom manifestiranja zrelih s kojom je usko povezano…
Upoznat sam s manifestiranjem jer se njime koristim. Čitavo vrijeme. Bez da se uopće trudim. Kao pravilno razvijeno zrelo ljudsko biće koje je utemeljeno u integriranom stanju, nenaporno djelovanje mi je normalan način funkcioniranja. Kao što sama riječ kaže, ne moram ulagati nikakav napor. Jednostavno živim u skladu sa suptilnim energetskim strujama svog bića i cijela ta priča s manifestiranjem pobrine se sama za sebe. Ne moram upotrebljavati nikakve tehnike, ne moram nekoga nešto moljakati ili si lijepiti poruke na ogledalo u kupanici, jednostavno se održavam u stanju energetske usklađenosti, a ko-kreativno stanje sna odradi ostatak posla.
Naravno, kada bih izašao iz usklađenosti sa svojom autentičnom prirodom i pokušao manifestirati nešto neautentično, poput jet skija ili žirafe, ostao bih razočaran. No zašto bih pobogu izlazio iz usklađenosti sa svojom autentičnom prirodom? Jednom kad se uskladiš, neusklađenost ti postane doslovno nepojmljiva.
Zapravo nemam želje kao takve, što je možda važno napomenuti. Primjeri manifestiranja koje dajem u nastavku tiču se mog okruženja i naprava koje koristim, i svakako me raduju, no nije da želim ići na ples, sklopiti veliki posao, otići na skijanje ili prčkati po prirodnom poretku stvari. Sve što zapravo želim jest obavljati svoju funkciju, a da bih to mogao ne mogu se natezati sa svakom sitnicom svog donekle izazovnog životnog okruženja. Ovaj svijet, ovo tijelo i ovaj lik nisu ja, nisu moja svrha, već platforma na kojoj se moja funkcija može odvijati. Stvari u mom okruženju moraju raditi svoj posao inače ih treba zamijeniti, a ja ne želim gubiti previše vremena na nabavljanje, kupovanje i slične gluposti. U tome mi pomaže ko-kreativna manifestacija. Ako otkrijem da ne mogu živjeti bez najnovije četke za pranje prozora ili najnovijih M&M bombona, lijepo se spustim niz brdo, predam nešto novca i manifestiram na staromodan način.
Svaka barem donekle svjesna osoba može vidjeti ovu ko-kreativnu dinamiku na djelu u vlastitom životu, na način čiji se rezultati ne mogu klinički testirati ili reproducirati, no taj je način nesumnjivo stvaran kao i bilo što drugo u stanju sna. Kad ovo uvidiš shvatiš da je objektivistički i mehanicistički pogled na svijet lažan i zamjeniš ga subjektivističkim i idealističkim. To je sve što ti je potrebno kako bi raskrinkao znanstvene prevarante i vratio vlast nad svojim iskustvom u stanju sna natrag u svoje ruke. Pusti djecu znanosti neka se igraju u svom pješčaniku, no ne daj da te uvjere kako imaju nekakve odgovore. Nemaju ni jedan.
Evo jednog vidljivog nedavnog primjera manifestacije. Stablo se srušilo na moj dobri stari kamionet i rasturilo ga, stoga sam morao tražiti naknadu od osiguranja kako bih nabavio bolji, prikladniji, još stariji kamionet. Već sam neko vrijeme bio svjestan da ću uskoro morati učiniti nešto u vezi kamioneta i ta potreba je postajala sve ozbiljnija, no pomalo sam je ignorirao. Već se činilo da će to prerasti u ozbiljan problem kadli je moja bolja polovica – ko-kreativni svemir – sredila stvari jednim jedinim udarcem. Stvari su se pokrenule i tako sam za dva tjedna imao mnogo bolji kamionet i to upravo na vrijeme kada mi je bio hitno potreban.
Drugi primjer se također tiče ovog starog kamioneta. Godinu dana ranije jedna se žena zabila u njega dok je parkirala, malo oštetila karoseriju, izgrebala i napravila udubljenje na stražnjem desnom kraju. Krivnja je bila njena i bilo joj je vrlo žao, no nisam se uzrujavao jer znam kako ove stvari rade. Ček koji sam dobio od njenog osiguranja pokrio je, u samo dvadeset dolara razlike, svotu koja mi je bila potrebna za dostavu i instaliranje nove peći na drva. Tu peć sam još prije odabrao nakon nekoliko sati ugodnog proučavanja i razgledavanja. Zima se već počela približavati, no usmjerio sam se na druge stvari i zaboravio na peć. A zatim, kao čarolijom, evo me na toplom, udobno ušuškan nekoliko metara od nove peći.
Bio bih drage volje platio i za peć i za kamionet, no izgleda da svemiru nije toliko bitno tko će platiti, više je usmjeren na rezultate. Čini se, doduše, kako ima nešto protiv osiguravajućih kuća, što je baš zgodno. S druge strane, nije mi pokrio zamjenu za CD-e Pink Floyda, Led Zeppelina i Grateful Deada, tako da eto, ništa nije savršeno.
Ovo su bili upečatljivi primjeri većih manifestacija kakve se dogode nekoliko puta godišnje, no manifestacije dolaze u svim veličinama, od onih turbo manifestacija kakve imamo tek nekoliko puta u životu do svakodnevnih manifestacija koje previdimo, svih onih suptilnih stvari između koje niti ne primijetimo. Zatim imamo i one navigacijske koje ništa zapravo ne manifestiraju osim osjećaja za smjer u kojem se stvari kreću. Poput onog primjera u Duhovnom ratu (treća knjiga iz Trilogije o Prosvjetljenju) kad sam vozeći motocikl 110 km/h već u prvoj milisekundi nesreće znao da neće biti igrarija, ali da neće biti ni ozbiljna. To je način na koji uvijek znam u kojem smjeru stvari idu, i što je ponekad važnije, u kojem smjeru ne idu.
Nisam ja nekakav veliki stručnjak za manifestiranje želja, samo opisujem svoje iskustvo stanja integriranosti. Prethodni primjeri u kojima novac stiže upravo na vrijeme su kamilica u usporedbi s onim fensi manifestacijama. Nije stvar u tome da je ovo s kamionetima nešto posebno, stvar je upravo u tome da to nije ništa posebno. Obično je i normalno, poput tjelesnog rasta i zacjeljivanja, poput autonomnog sustava koji čitavo vrijeme pazi na kucanje srca, ili poput sustava ravnoteže. To je način na koji funkcionira moj život, način na koji svačiji život može funkcionirati, prije svega tvoj.
Nakon što formiram mentalno jasnu i emocionalno nabijenu ideju moj dio posla završava i otpuštam je. Predao sam virtualni zahtijev i imam povjerenja da će se dogoditi ono što je najbolje. Nekoliko sam tjedana svakodnevno provodio ugodnih sat vremena smišljajući najbolje rješenje za pitanje peći, izoštravao svoju želju, a zatim sam na nju zaboravio. Za mene ovo nije kao da želim novu perilicu za suđe ili drobilicu za otpad (ne posjedujem ni jedno ni drugo). Peć je središte moje kuće i važna je za moj osjećaj udobnosti i sreće. Kad mi se ispravnost u vezi peći jasno izoštrila, završio sam s njom. Ne moram nositi slike kamioneta i peći u novčaniku ili ih lijepiti po hladnjaku. Nakon što odredim želju i otpustim je, moja uloga u procesu je gotova.
Manifestacija se odvija čitavo vrijeme, poput rasta ili zacjeljivanja tijela. Zrelim integriranim ljudima koji su su harmonično usklađeniji sa svojom okolinom od onih segregiranih i nezrelih, manifestiranje ide glatko i nenaporno, pogotovo kad je u pitanju razotkrivanje i izražavanje njihove jedinstvene duhovne DNK. No ove stvari rade za sve ljude u onoj mjeri u kojoj se ne zapetljaju u emocionalnu mrežu ega.
Manifestiranje nije nešto što trebaš izvoditi poput kakve magijske vradžbine, to je tvoja suštinska priroda kao kreativnog bića u ko-kreativnom stanju sna. Možeš oblikovati svoju stvarnost, mijenjati događaje i stvarati jer to je suština onog što i tko zaista jesi, suština mjesta na kojem se nalaziš.
Obično zamišljamo da u molitvi jedno niže biće traži nekakve posebne pogodnosti od nekog višeg bića. Moljakamo, dajemo obećanja, pogađamo se, iznuđujemo, nagovaramo, poput djece koja gnjave Velikog Taticu da im da neku igračku, nagradu ili ih nečega poštedi, no ta dinamika djeteta i roditelja u manifestiranju ne postoji. Možda zamišljamo i da molitva ima nekakve veze sa zaslugama ili s vrijednošću, no i to gledište proizlazi iz zatvorenih očiju, utemeljenosti u strahu, iz razmišljanja u terminima dijete/roditelj. Ovo je tvoje stanje sna. Možeš imati što god poželiš. Trik je u tome da imaš ispravne želje koje su usklađene s tvojim jedinstvenim energetskim obrascem, što za one koji su utemeljeni u integriranom stanju nije nikakav poseban trik.
Proces manifestacije radi na svim razinama. Ponekad donese čudesnu životnu promjenu ili djelovanje kreativne inteligencije, a ponekad nešto posve životno poput pronalaženja ključeva ili dobrog parkirnog mjesta. Jednom kad uđeš u ovaj energetski tok on postaje utkan u tvoje iskustvo života i primjetiš jedino ako povremeno omane, na primjer, kad se crvena svjetla na semaforu urote protiv tebe. Da, sranja se dešavaju. Zamisli ti to.
Kad se probudiš i uskladiš s pozadinskim strukturalnim obrascem svoje stvarnosti u stanju sna – sa svojim duhovnim DNK, naspram DNK organizma stada – misao, želja i manifestacija stapaju se u jedinstveni, organički i nenaporni proces, čime postaješ živući taoistički majstor bez da išta uopće znaš o taou; postaješ pravilno razvijeno zrelo ljudsko biće čvrsto utemeljeno u stanju integriranosti. Gotovo je s vucaranjem u stadu. Tad učiš stajati, hodati i trčati – a možda i više od toga – sam. Kad umjetna prepreka nezrele ljušture nestane i razviješ se u funkcionalno zrelo biće, tad ispravno znanje, ispravna akcija i nenaporno djelovanje postaju tvoje novo normalno.
Kad um i srce djeluju zajedno, poput filma i izvora svjetlosti, tvoje autentične želje projiciraju se na platno tvoje stvarnosti u stanju sna. Ima tu još toga, naravno. Primjerice, želju ne smiješ formulirati u negativnom obliku. Ako se moliš da nemaš rak tada jačaš dio s rakom, ne dio s nemanjem. Ovo nisam provjeravao, no pretpostavljam da ako nekome želiš zlo onda praktički prizivaš zlo u vlastiti život. Isto tako, tvoje riječi i djela moraju biti u skladu, ne možeš se moliti za savršeno zdravlje, a zatim se izlagati jakim otrovima jer će suprotna djela pobiti tvoje bojažljivo izgovorene riječi.
Mali savjet, nemoj se zakačiti za točno određeni rezultat. Imaj povjerenja da će tvoj ko-kreativni kolega iznaći najbolje rješenje. To je onaj dio koji se tiče otpuštanja.
Svrha gusjenice je da postane kukuljica, a svrha kukuljice je rađanje leptira. Gusjenica je početni stadij, kukuljica prijelazni, no sva poanta je u leptiru. Gusjenica ne treba naučiti letjeti, samo treba slijediti prirodni tijek, proći kroz taj prirodni prijelaz nakon kojeg joj let dolazi prirodno. Po istom se principu djeca ne trebaju ponašati kao odrasli nego jednostavno slijediti svoj prirodni put, proći kroz prijelazni stadij i zakoračiti u zrelost za koju su i rođeni. Predaja je ključni faktor, kao i uvijek. Pustiš korimilo, stisneš gas i imaš povjerenje u nešto više od sebe – nije važno u što – ili se nastaviš grčevito držati za iluziju kontrole i čitati o životu kojeg priželjkuješ, umjesto da ga živiš.
Iza pojavnosti ovog prostorno-vremenskog, energetsko-materijalnog svemira stoji istina beskonačne svijesti i savršene inteligencije. Brahman je um, stanje sna je um, ti si um. Um je jedino što postoji i to je ono što ti jesi.
Emocionalna odvojenost od ega ključ je svega, a to zahtijeva proces smrti i ponovnog rođenja. Stoga, da sam na tvom mjestu, to je ono za što bih se molio, manifestirao, privlačio i afirmirao k’o lud. Prijelaz u stanje zrelosti jedini je cilj kojeg, po mom mišljenju, vrijedi manifestirati ako se nalaziš u stanju nezrelosti. Moraš napraviti prijelaz u autentično sebe kako bi mogao manifestirati autentične želje. Sve ostalo proizlazi iz toga.
S engleskoga prevela Sanja Marić
Izvor: wisefool press
DAVID GOGGINS Nikad gotov: Oslobodite se mentalnih okova i pobijedite sami sebe
OSHO Zrnca mudrosti: Poruke života
CLAUDE BRISTOL i HAROLD SHERMAN TNT: Moć u vama
DAVE TARNOWSKI Razočaravajuće afirmacije: Prestanite slijediti svoje snove!
Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte za nova izdanja i novosti iz Budilnika.
Budilnik izdavaštvo © Sva prava pridržana
