Cijela istina, Jed McKenna

„Pa, svakako sam mudriji od ovog čovjeka. Prilično je izgledno da se nijedan od nas ne može pohvaliti nikakvim znanjem; no on misli da zna nešto što ne zna, dok sam ja svjestan svog neznanja. U svakom slučaju, čini se da sam malo mudriji od njega u toj mjeri što ne mislim da znam ono što ne znam.“

– Sokrat

ŠTO ZNAŠ? Ali, stvarno znaš. Što znaš s apsolutnom sigurnošću? Ostavi na trenutak sva mišljenja, uvjerenja i teorije po strani i pozabavi se ovim jednostavnim pitanjem: Što sigurno znaš? Ili, kako je rekao Thoreau:

„Smjestimo se, prihvatimo se posla i zagazimo kroz mulj i blato mnijenja, predrasude, tradicije, obmane i privida, tih naplavina što prekrivaju globus… kroz crkvu i državu, kroz poeziju i filozofiju i religiju, dok ne dospijemo do čvrstoga dna i nepomičnog stijenja, koje možemo nazvati zbiljom, i kažimo: to je to, i nema greške…“

(Walden, Henry David Thoreau, preveo Dinko Telećan, DAF, Zagreb, 2006.)

Drugim riječima, prestanimo srati i sagledajmo što to znamo sa sigurnošću. Upravo tome služi cogito i vrlo je jednostavno. Pitanje glasi: Što znaš?

Odgovor: Ja jesam.

Sve ostale takozvane činjenice nisu zaista činjenice već spadaju u kategoriju konsenzus stvarnosti i relativne istine, tj. u nestvarnu stvarnost i neistinitu istinu.

Cogito ergo sum jest jednadžba koja dokazuje činjenicu. No prije nego što krenemo dalje, zapitajmo se što još znamo? Što još možemo sigurno dokazati?

Ništa. Ništa drugo ne znamo. Upravo je to prava poanta cogita. Važnost „Ja jesam“ ne leži u tome što je to činjenica, nego u tome što je to jedina činjenica.

„Ja jesam“ jest jedino što je itko ikada znao i što će itko ikada znati. Sve ostalo, sva religija, filozofija i znanost nikada neće biti ništa više od tumačenja sna. Ne postoji druga činjenica osim Ja jesam.

Cogto je sjeme misli koja uništava svemir. Onkraj cogita ne poznajemo ništa. I ne možemo spoznati ništa. Nitko ne zna ništa osim Ja jesam. Nijedan čovjek ili božanstvo ne može tvrditi da zna više od toga. Ne može postojati niti možemo uopće zamisliti božanstvo ili panteon bogova koji bi znali više od ove jedne stvari: Ja jesam.

Na ovoj temi moramo se malo dotaknuti i Starog zavjeta. Kad je Mojsije upitao Boga koje je njegovo ime Bog je odgovorio: „Ja sam onaj koji jesam.“ Ime koje je Bog dao sebi jest Ja jesam.

Primijeti da Ja jesam ne dopušta sprezanje ili varijacije. Bog ne kaže: „Zovem se Ja jesam, no možeš me zvati Ti jesi ili On jest.“ Cogito, tj. izjavu Ja jesam, ne možemo protegnuti izvan svoje subjektivne spoznaje. Mogu reći da Ja jesam i znati da je to istina, no ne mogu reći da ti jesi, on/ona jest, mi jesmo, oni jesu i slično. Ja znam da ja postojim, i ništa drugo. Ovako shvaćen, Ja jesam tj. Bog zaista je Alfa i Omega; cjelina postojanja, cjelina znanja, tebe.

Cogito je linija razgraničenja između fantazije i stvarnosti. S jedne strane cogita prostire se svemir uvjerenja, ideja i teorija, a prijeći ovu liniju znači ostaviti sve to iza sebe. Kad sve implikacije cogita potpuno prožmu um, nijedna teorija, koncept, uvjerenje, mišljenje ili rasprava nema više nikakav temelj u stvarnosti. Između ove dvije strane ne može biti dijaloga, jer ono što na jednoj strani ima smisla, na drugoj nema.

Svi misle da razumiju cogito, no nitko ga ne razumije. Ni sam Descartes ga nije razumio. Kad bi profesori filozofije zaista razumjeli cogito, ne bi bili profesori filozofije. Alfred North Whitehead rekao je da je sva filozofija tek fusnota na Platona, no zahvaljujući cogitu sva filozofija, uključujući i Platonovu, postaje suvišna i bespredmetna. Osim subjektivnog Ja jesam ništa nije istina, pa čemu dalje naklapati? Jednostavno, nema se što više reći.

Cogito nije tek misao ili ideja već virus koji proždire ego i ako se prestanemo braniti od njega s vremenom će proždrijeti svu iluziju. Kad znaš cogito možeš se početi sistematički odučavati svega što misliš da znaš i rasplitati to sebe koje misliš da jesi. Za razumijevanje cogita na površinskoj razini potrebna je tek koja minuta. Dopustiti mu da te cijelog proždre može trajati godinama.

Život je samo san. Ne postoji takvo što kao objektivna stvarnost.

Ne možemo dokazati dva. Ničem drugom ne možemo dokazati postojanje. Vrijeme i prostor, ljubav i mržnja, dobro i zlo, uzrok i posljedica, sve su to samo ideje. Svatko tko kaže da išta zna, upravo pokazuje da ne zna ovu jednu jedinu stvar. Tvrditi išta drugo osim Ja jesam dokaz je neznanja. Naše najznamenitije religijske i filozofske misli i ideje ne sadrže ništa više istine od ovčjeg blejanja. Naše najbolje knjige ne sadrže ništa više istine od najbolje šunke za sendvič.

Nitko ništa ne zna.

Opovrgni ovo sam za sebe. Tko god želi opovrgnuti ove izjave o značenju cogita samo treba dokazati da je nešto istina – bilo što. Slobodno pokušaj; lupaj glavom o zid, ali nećeš uspjeti. Cogito je poput Molotovljevog koktela kojim bombardiramo vlastiti um, umireni znanjem da istina ne može gorjeti. No to nije kraj puta buđenja.

Tek je njegov početak.

 

Preuzeto sa wisefoolpress.com

https://www.wisefoolpress.com/free/the-whole-truth/

 

Prevela: Sanja Marić