Božić (Neville Goddard)

(Odlomak iz knjige “Neka vam bude prema vašoj vjeri”)

Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel — što znači „Bog s nama“. (Matej 1:23)

Jedna od najkontroverznijih izjava u Novom zavjetu tiče se rođenja Isusa djevičanskim začećem u kojem čovjek nije imao nikakvog udjela. Zabilježeno je da je Djevica začela Sina bez pomoći čovjeka, a zatim je u tajnosti i bez napora rodila ono što je začela.

To je temelj na kojem počiva cijelo kršćanstvo.

Od kršćanskog svijeta traži se da vjeruje u ovu priču, jer čovjek mora u potpunosti vjerovati u nevjerojatno kako bi izrazio vlastitu veličinu.

Znanstveno gledano, čovjek bi mogao biti sklon odbaciti cijelu Bibliju kao neistinitu, jer mu razum ne dopušta vjerovati da je začeće djevice fiziološki moguće, no Biblija je poruka duše i mora se tumačiti psihološki ako želite otkriti njezinu pravu simboliku.

Čovjek ovu priču mora vidjeti kao psihološku dramu, a ne kao fizičku činjenicu; tako će otkriti da se Biblija temelji na zakonu koji će, ako bude primijenjen, rezultirati u manifestiranom izražaju koji nadilazi čovjekove najluđe snove o postignuću. Da bi primijenio ovaj zakon samoizražaja, čovjek se mora poučiti i disciplinirati tako da stoji na temelju na kojem je Bogu sve moguće (Matej 19:26; Marko 9:23; 10:27; 14:36; Luka 18:27; Djela apostolska 8:37).

Istaknuti događaji Novog zavjeta — Isusovo rođenje, smrt i uskrsnuće — bili su vremenski podešeni i datirani tako da se podudaraju s određenim astronomskim fenomenima.

Mistici koji su zabilježili ovu priču primijetili su da u određenim godišnjim dobima dolazi do blagotvornih promjena na Zemlji, koje su se poklapale s astronomskim promjenama iznad.

Pišući ovu psihološku dramu, personificirali su priču o duši kao čovjekov životopis.

Tim kozmičkim promjenama obilježili su Isusovo Rođenje i Uskrsnuće kako bi poručili da se iste korisne promjene događaju psihološki u čovjekovoj svijesti dok slijedi zakon.

Božićna priča jedna je od najljepših ikad ispričanih, čak i onima koji je ne razumiju.

Kad se razotkrije u svjetlu svoje mistične simbolike, ova se priča otkriva kao istinsko rođenje svake manifestacije u svijetu. Djevičansko rođenje zabilježeno je kao da se dogodilo 25. prosinca ili, kako ga određena tajna društva slave, na Badnjak, u ponoć 24. prosinca. Mistici su ustanovili ovaj datum za obilježavanje Isusova rođenja jer je bio u skladu s velikim zemaljskim blagodatima koje ova astronomska promjena označava.

Astronomska opažanja koja su potaknula autore ove drame da se služe određenim datumima bila su sva izvedena na sjevernoj hemisferi; stoga bi, s astronomske točke gledišta, istina trebala biti obrnuta, gledano s južnih geografskih širina.

Budući da je priča zabilježena na sjevernoj hemisferi, temeljila se na promatranjima sa sjevera. Čovjek je vrlo rano otkrio da Sunce igra najvažniju ulogu u njegovu životu, da bez Sunca ne bi postojao fizički život kakav poznaje. I zato se najvažniji datumi u priči o Isusovu životu temelje na položaju Sunca, gledano sa Zemljine sjeverne hemisfere. Nakon što u lipnju Sunce dosegne svoju najvišu točku na nebu, ono se postupno giba prema jugu, noseći sa sobom život biljnog svijeta tako da do prosinca gotovo sva priroda utihne. Kad bi se Sunce nastavilo gibati prema jugu, cijela bi priroda utihnula do smrti. Međutim, 25. prosinca Sunce započinje svoj veliki pomak prema sjeveru, donoseći sa sobom obećanje Spasenja i novog života za svijet. Svakim danom, kako se Sunce diže sve više i više u nebesa, čovjek stječe povjerenje da je spašen od smrti, hladnoće i gladovanja, znajući da će, kako se Sunce pomiče prema sjeveru i prelazi ekvator, sva priroda ponovno ustati, uskrsnuti iz svoga dugog zimskog sna.

Naš dan mjeri se od ponoći do ponoći, a budući da vidljivi dan počinje na istoku i završava na zapadu, starci su kazivali da je dan rođen iz te konstelacije koja je zauzimala istočni horizont u ponoć. Na Badnjak, odnosno u ponoć 24. prosinca, sazviježđe Djevice podiže se na istočnom horizontu.

Prema tome, zabilježeno je da je Sin i Spasitelj svijeta rođen od djevice. Također je zabilježeno da je majka djevica putovala kroz noć, zaustavila se u svratištu gdje je dobila jedinu slobodnu sobu među životinjama i tamo su, u jaslama iz kojih su se hranile životinje, pastiri pronašli Sveto Dijete.

Životinje kod kojih je Sveta Djevica bila smještena svete su životinje zodijaka. U tom krugu astronomskih životinja, koji se neprestano okreće, stoji Sveta Majka Djevica i tamo ćete je vidjeti svake ponoći 24. prosinca kako stoji na istočnom horizontu dok Sunce i Spasitelj svijeta započinje svoje putovanje prema sjeveru.

Psihološki se ovo rođenje događa u čovjeku onog dana kad čovjek otkrije da je njegova svijest sunce i Spasitelj njegova svijeta. Kad spozna značaj ove mistične izjave: Ja sam svjetlost svijeta (Matej 5:14; Ivan 8:12), čovjek otkriva da je njegovo JA JESAM ili svijest sunce njegova života, koje emitira slike na zaslonu prostora. Te su slike nalik na ono čega je on, kao čovjek, svjestan da jest. Dakle, kvalitete i karakteristike koje se pojavljuju i pomiču na zaslonu njegova svijeta zapravo su projekcije svjetla unutar njega.

Bezbrojne neostvarene nade i ambicije čovjeka sjeme su koje je zakopano u svijest ili djevičansku maternicu čovjeka. Tamo ostaju kao zemljino sjeme, čuvane u smrznutoj pustoši zime, čekajući da se Sunce pomakne prema sjeveru ili da se čovjek vrati znanju o samom sebi. U tom povratku i Sunčevu prolasku prema sjeveru čovjek prepoznaje svoje istinsko jastvo, tvrdeći „JA SAM svjetlost svijeta“. Kad otkrije da je njegova svijest ili JA JESAM Bog, Spasitelj njegova svijeta, čovjek će biti kao Sunce u svom prolasku prema sjeveru.

Ova spoznaja istinskog jastva zapalit će sve skrivene porive i ambicije i potaknuti ih na rođenje. Čovjek će tvrditi da je ono što se dosad samo nadao biti. Bez pomoći drugoga definirat će se kao ono što želi izraziti.Otkrit će da je njegovo JA JESAM djevica koja začinje bez pomoći drugog čovjeka i da će svi koncepti koje ima o sebi, nakon što ih osjeti i učvrsti u svijesti, biti lako utjelovljeni kao žive stvarnosti u njegovu svijetu.

Jednog dana shvatit će da se cijela ta drama odvija u njegovoj svijesti, da je njegova neuvjetovana svijest ili JA JESAM Djevica Marija koja se želi izraziti, da zakonom samoizražaja definira samog sebe kao ono što želi izraziti, i da će bez bilo čije pomoći ili suradnje izraziti ono što je svjesno tvrdio da jest i čime se svjesno definirao.

Tad će shvatiti zašto je Božić određen na datum 25. prosinca, zašto je datum Uskrsa promjenjiv i zašto je djevičansko začeće temelj cijelog kršćanstva. Shvatit će da je njegova svijest djevičina maternica ili Gospodinova zaručnica koja prima utiske kao samooplodnju, a zatim ih, bez pomoći, utjelovljuje kao izražaje svog života.