Tvoja sloboda leži na suprotnoj strani straha

Ulomak iz knjige “Ti si opasna faca” od Jen Sincero:

 

 

Bojati se ili ne, pitanje je sad.

Stvari su jednostavne; strah će uvijek biti tu, samouvjeren i spreman napraviti kaos, no imamo izbor hoćemo li biti zaokupljeni njime ili ćemo upaliti svjetlo, istjerati ga van i otpuzati pokraj njega. Također sam shvatila da je otjerati strah u stvari prilično lako, samo smo programirani vjerovati da nije tako.

Stvorili smo naviku biti u strahu.

Kao djecu pumpaju nas strahom, kao i šećerom, a kad odrastemo, nastavljamo ga upijati preko loših televizijskih vijesti, crne kronike u novinama, nasilja u knjigama, filmovima i videoigricama te svim ostalim smećem koje nas puni strahom prema svijetu preko svake mjere. Naučimo igrati na sigurno i ne riskirati i upozoravamo ljude oko sebe da slijede naš primjer.

Taj dio našega društvenog programiranja postao je toliko uvriježen da ni ne primjećujemo da to radimo.

Na primjer, koja bi bila tvoja prva reakcija kad bi ti netko koga zaista voliš i do koga ti je zaista stalo rekao, frcajući od uzbuđenja, neku od sljedećih rečenica:

Uzet ću ogroman kredit da pokrenem svoj posao iz snova.

Idem na put oko svijeta. Na godinu dana. Sam.

Dajem otkaz na svome sigurnom poslu na puno radno vrijeme kako bih se posvetio glumi.

Prošli tjedan upoznao sam totalno nevjerojatnu osobu i zaljubljen sam do ušiju. I vjenčat ćemo se.

Idem skakati padobranom.

Kad vidimo da se netko sprema na veliki rizik, naš prvi impuls je, najčešće, zavrištati: „Pazi!“ Ne samo da nam je prešlo u naviku sijati strah, brigu i sumnju jedni po drugima nego se time još i ponosimo vjerujući da na taj način pokazujemo da nam je stalo.

TO je ono čega se treba bojati, ako mene pitaš.

Postoji fenomen koji se naziva mentalitet rakova. Ako staviš u zdjelu skupinu rakova, puzat će jedan po drugom, no ako se jedan od njih pokuša uspeti, ostali će ga pokušati povući natrag umjesto da mu pomognu popeti se. Nije ni čudo što su bolest nazvali po njima.

Zamisli koliko bi naš svijet bio drugačiji kad bismo mi bili manje rakasti. Kakvi bismo bili da su nas učili da zaista, zaista vjerujemo u čuda (da, znam koliko šmokljasto to zvuči) i da su nas nagrađivali i podržavali kad smo željeli riskirati i zakoračiti u nepoznato umjesto da su nas upozoravali i vikali na nas. Često ponavljamo ideju kako je sve moguće, i svi smo mi na zidu imali one postere s macama i malim tuljanima na kojima je pisalo slijedi svoje snove, no ako zaista kreneš raditi nešto radikalno, odmah se upale rotirajuća svjetla i sirene. Znaš na što mislim?

Strah živi u budućnosti. Osjećaj straha je stvaran, no sâm je strah izmišljen jer se radi o nečem što se još nije ni dogodilo — smrt, bankrot, slomljena noga, zaboravljanje teksta, jezikova juha jer smo zakasnili, odbijanje i sl. Većinu vremena nemamo nikakvu garanciju da će se to čega se pribojavamo uopće i dogoditi, a čak i ako se dogodi, nemamo garanciju da će biti tako strašno kako zamišljamo. Uzmimo za primjer smrt. Možda jednostavno napustimo tijelo i stopimo se sa stanjem čiste ljubavi i svjetlosti, svjetlucanja, jednoroga, zečića i vječne orgazmičke radosti. U to možemo biti sigurni koliko i u bilo što vezano uz budućnost, pa zašto onda dramiti?

Sve što trebamo učiniti kako bismo preokrenuli strah jest naučiti kako se u nepoznatom osjećati ugodno, umjesto da ga se užasavamo. Ovo radimo uz pomoć vjere.

U principu se sve svodi na način na koji odabireš ići kroz život:

Je li tvoj strah jači od tvoje vjere u nepoznato (i u sebe)?

Ili je tvoja vjera u nepoznato (i u sebe) jača od tvog straha?

Dok razmišljaš, evo što je o tome rekla dobra stara Helen Keller:

Život je ili hrabra avantura ili ništa. Pristupati sudbini slobodna duha i ići ususret promjenama jest nepobjediva snaga.

Postoji taj divni trenutak u kojem odlučiš „jebeš sve, napravit ću to“ te kad uzbuđenje najednom nadvlada strah. Tad kao da letiš na čarobnom tepihu — potpišeš kupnju kuće, suočiš se s ocem, staviš zaručnički prsten na prst, staneš na pozornicu ispred tisuća ljudi. Osjećaš se živo!

Tvoja sloboda leži na suprotnoj strani straha.

– Jen Sincero

Knjigu možete naručiti na sljedećem linku: jen-sincero-you-are-a-badass